[su_heading size=”18″ margin=”30″]Proteklih pet sedmica proveo sam u Americi, na programu “The Tech Innovation, Education, and Entrepreneurship Fellowship” koji organizuje World Chicago, a finansira US Department of State. [/su_heading]
Bilo je sjajno iskustvo kako poslovno, tako i privatno.
Za to vrijeme sam posjetio Chicago, Atlantu, Boston i Washington DC.
Najprije ću o Bostonu.
Boston mi je bio jako zanimljiv i pitom grad koji, rekao bih, ima dušu i dijelom podsjeća na evropske gradove.
U Bostonu sam bio kratko, održao sam govor na biznis forumu za našu dijasporu koji je organizovao Eddie Čustović zajedno sa svojom ekipom iz BH Futures Foundation. Forum je bio prvi takve vrste u Bostonu i okupio je više od 70 profesionalaca iz akademskog društva, privatne industrije, vlade, zdravstva, zajedno s brojnim visokim čelnicima koji predstavljaju kompanije iz Bosne i Hercegovine.
Svi prisutni složili su se da se ove vrste događaja moraju češće organizovati. Fondacija BH Futures već planira ugostiti slične događaje u 2020. godini u Londonu (Velika Britanija), Cirihu (Švicarska), Dubaiju (UAE), Melbourneu (Australija), Maastrichtu (Holandija), Chicagu (SAD) i drugim gradovima. Ponosan sam da sam bio dio Foruma i ono što je jako važno jeste da će isti mnogo značiti i za Lilium, s obzirom da na ovakvim događajima morate iskoristiti priliku i povezati se s ljudima, stvarati prilike za rast vaše kompanije i siguran sam da će upravo tim putem ići i Lilium.
Na ovom putovanju naučio sam da sa poslovne strane Amerika pruža nevjerovatne mogućnosti.
U Americi nikad nisi miran, kako mi je rekao jedan poduzetnik.
[su_quote]Ako si menadžer, moraš uvijek davati 110% jer iza tebe ima njih pet koji će raditi ako treba i noću i vikendom kako bi došli na tvoje mjesto. Nekada je to teže održati nego dobiti. [/su_quote]
Ako si vlasnik nekog biznisa i imaš svoje klijente, oni u Americi ne znaju za lojalnost. Ko im ponudi bolju uslugu ili bolju cijenu odlaze njemu bez ikakvih emocija.
Upoznao sam mnogo ljudi iz našeg regiona koji su u Americi stvorili neki novi život.
Kada me neko pita treba li ići iz Bosne i Hercegovine, ja im najčešće kažem, ako odeš, vjerovatno bi živio u boljoj kući, vozio bolji automobil, ali na kraju dana sumnjam da bi bio sretniji. I zaista, u razgovoru s njima, mnogi od njih su uspjeli, ali ipak, više bi voljeli da su to mogli u BiH. Lično mislim da se i u BiH mogu pisati dobre i pozitivne priče. Važno je vjerovati i truditi se, ne odustajati na preprekama koje vam se nađu na tom putu, jer ih ima i previše.
Kada ste u Americi, onda pokušavate zapaziti sve oko sebe. Iskreno, svi kada je zamišljamo onda je to nekako slika iz filmova. Međutim, nije sve tako hollywoodski.
Svako mjesto ima svoju priču i drugačije iskustvo.
I svako će neko mjesto ili grad doživjeti drugačije, ovisno o tome kakve ima poglede na život, koja uvjerenja nosi sa sobom, kakve ciljeve ima, u kojoj životnoj fazi se nalazi i sl.
Ispričat ću vam kako sam ja to doživio…
Chicago je mnogima jedan od najinteresantnijih gradova u Americi, mada već od novembra previše hladan za moj ukus. U prvim danima fascinira njegova veličina, impresivne građevine i brzina življenja. Ako se pitate kakav je život u Chicagu? Pa iz krajnosti u krajnost, rekao bih. Zavisi najviše od toga s kim si i kod koga si. To je jedan veliki raspon prije svega ekonomski, što u najvećoj mjeri određuje i sve ostalo. Naprimjer, u jednom dijelu Chicaga vidjet ćete luksuz, skupe restorane, auta, velike korporacije, dok samo desetak minuta vožnje dijeli vas od potpuno drugačije stvarnosti: gdje ljudi žive od danas do sutra i jedva sastavljaju kraj s krajem.
Atlanta je grad za koji sam dobio dojam da živi puno sporijim tempom nego Chicago.
U Atlanti su me najviše oduševila predgrađa.
Naprimjer, gotovo svaka ulica u koju sam ušao imala je svoj bazen, teniski teren i fitness centar koji mogu koristiti samo ljudi koji žive u toj ulici. Za mene je Atlanta jedan od gradova gdje bih došao da se odmorim.
Moram sa vama podijeliti i koliko su ljudi tamo susretljivi. Tamo sam našao jedan konjički klub, ali je bio neradni dan. Međutim našao sam njihov kontakt i izrazio želju da jašem njihove konje. Pomislili bi da će reći da ne rade i zahvaliti se. Međutim kada sam im objasnio odakle dolazim i da sam jako kratko tu, ljubazno su došli i otvorili klub. Bili su toliko gostoprimljivi da sam zaboravio da pitam koja je cijena prije nego sam počeo jahati. Vlasnik kluba mi je dao konja kojeg on redovno jaše i nakon završenog časa, kada sam pitao koja je cijena, samo me zagrlio i zahvalio se što sam izabrao da posjetim baš njegov klub. I kada sam krenuo poklonio mi je jednog bakrenog konjića kao uspomenu. 😊
To je Atlanta, topla i gostoprimljiva.
Na kraju sam posjetio Washington D.C. kako bih prisustvovao kongresu koji je organizovao US Department of State. To je bilo mjesto gdje su se sastali svi učesnici programa iz cijelog svijeta. Bilo nas je oko 280. Imali smo jako puno sadržaja, a ono što mi se najviše svidjelo jeste i dovoljno vremena između radionica i prezentacija, kako bismo imali vremena za networking.
Za ovih pet sedmica sam upoznao veliki broj kako Amerikanaca tako i naših ljudi koji su napravili zapažene rezultate u biznisu. Sa nekima od njih sam već sklopio poslovne dogovore i već krećemo u realizaciju kampanja.
Vjerujem da će ovo putovanje imati znatan uticaj na smjer u kojem će naša firma Lilium ići u budućnosti.