Cyberbullying je relativno novi oblik zlostavljanja koji se pojavio s pojavom interneta, a svoj zastrašujući porast doživio je procvatom društvenih mreža i mobilnih aplikacija koje su nam omogućile besplatnu komunikaciju i razmjenu foto i video sadržaja (off the topic: kad spomenuh besplatno, sjetih se kako je mobilna komunikacija izgledala prije pojave smartphonea, sjećate li se? Bonovi od 5, 10 i više maraka, poruke su se naplaćivale po 10, 12 feninga, a svako prekoračenje broja slova, često zbog korištenja dijakritičkih znakova, značilo je dvostruku ili trostruku naplatu u samo jednoj poruci… Ali, isto tako, u to doba cyberbullying bio je nepoznanica).
Zlostavljanja koja nas ne zaobilaze
Da se razumijemo, uvijek je postojao bullying, zlostavljanje na školskim dvorištima, kao i u poslovnom okruženju. Jednostavno, moramo prihvatiti činjenicu da s nama isti zrak dijele sadistički, psihopatski umovi koji uživaju u maltretiranju, psihičkom ili / i fizičkom. Njihove žrtve često su nesigurne osobe koje ne znaju ili ne smiju zauzeti stav i suprotstaviti se zlostavljaču ili zlostavljačima.
U jednom sam filmu zapamtio izvanrednu usporedbu o vrstama ljudi koje kroče svijetom.
Kaže ovako,
Tri su vrste osoba na planeti:
Ovce koje su mirne i plahe, ne traže probleme i samo žele da ih se ostavi na miru, a najviše se boje vukova.
Vukovi su zlostavljači, sadisti koji uživaju maltretirati ovce, to im dođe kao neka zabava.
No postoji i treća vrsta.
Psi čuvari.
Nikada ne napadaju ovce, ne traže probleme, žele živjeti u miru, ali se i ne boje vukova i posjeduju određenu agresiju koja im dobro dođe u sukobu s vukovima. Isto tako, psi čuvari često uspješno brane ovce od vukova.
Vukovi ne vole pse čuvare, najradije bi da ih nema, život bi im bio puno lakši. Imali bi svu vlast i mogli bi se do besvijesti iživljavati na ovcama. No, srećom, psi čuvari su tu, među nama.
Za razliku od klasičnog bullyinga, koji je vidljiv i koji bi se mogao u startu spriječiti kada bi u našoj okolini bilo više neustrašivih pasa čuvara, a manje plahih ovaca koje okreću pogled ili se priključuju tihoj većini koja šutke promatra kako se zli vuk (ili vučica, zlostavljači mogu biti i žene i muškarci) okomljuje na odabranu žrtvu, cyberbullying je podmukliji i, nažalost, često svoje žrtve pronalazi među onim najranjivijima, našom djecom.
Cyberbullying i kako ga spriječiti?
Kao što sam napisao, cyberbullying je okrenut nasilju nad osnovnoškolskom i srednjoškolskom djecom.
Zašto je cyberbullying manje zastupljen među odraslom populacijom? Doći ću do toga, no prvo bih htio razjasniti zašto cyberbullying kosi mladost.
Upravo zbog toga što su mladi ljudi još uvijek neizgrađeni i bez životnog iskustva, pogodne su žrtve za cyber zlostavljanje i, pazite sad, često mogu biti žrtve odraslih, pravih zlostavljača.
Ako im dopustimo!
Zbog toga je veoma važno razgovarati sa svojom djecom, dati im do znanja da ste tu za njih i da mogu imati povjerenja u vas. Stvoriti sigurno obiteljsko ozračje temelj je zdravog odrastanja.
Mladost odrasta u zahtjevnom vremenu. Svatko od njih posjeduje svoj mobilni telefon na kojem se nalazi nekoliko mobilnih aplikacija, imaju naloge na mnogobrojnim društvenim mrežama (iako je dobna granica određena prilikom kreiranja naloga na društvenim mrežama, dovoljno je tek korigirati godinu rođenja i bez ikakve druge provjere, nalog je otvoren, kao i nesputan prolaz svim cyber zlostavljačima) i, budimo iskreni, djeca i mladi provode veoma mnogo vremena za zaslonima mobilnih telefona, isključeni za stvarni svijet.
Uključeni su u razne zatvorene grupne razgovore i ako ih se ne nadzire i ne savjetuje, prihvaćaju zahtjeve za prijateljstva nepoznatih osoba čije su namjere daleko od dobronamjernih.
Kako će započeti cyberbullying?
Nekad zadirkivanjem vršnjaka u zatvorenim grupama, nekad prijetnjama, a često cyberbullying nastane nakon što je mlad i nezreo um nagovoren na razmjenu kompromitirajućih fotografija ili video uradaka koji se iskoriste za ucjenu i maltretiranje koje, nažalost, zna završiti kobno i tragično.
Kako spriječiti cyber zlostavljanje?
Da se ne bi dogodilo ono najgore, djeca i mladi MORAJU znati kako se ponašati na društvenim mrežama i mobilnim aplikacijama za besplatnu komunikaciju.
Uz temelj, dakle, sigurno obiteljsko okružje u kojem dominira povjerenje, djeca trebaju znati osnovna pravila ponašanja na društvenim mrežama (i zatvorene grupe na mobilnim aplikacijama su svojevrsne društvene mreže):
1.Unutar zatvorene, ali poznate komunikacijske grupe uvijek održavati pristojan i dostojanstven nivo razgovora.
2.Obavijestiti roditelje ili staratelje o neprimjerenom razgovoru koji se vodi u zatvorenoj grupi,
3.Nikada, nikada, nikada ne prihvaćati zahtjeve za prijateljstvom nepoznatih osoba i odmah o tom zahtjevu obavijestiti odrasle,
4.Nikada, nikada, nikada ne pristajati na bilo kakvo kompromitirajuće fotografiranje ili snimanje video uradaka i pogotovo ne dijeliti takve fotografije i video uratke po društvenim mrežama.
5.Ako je netko od njih tražio stvaranje kompromitirajućeg sadržaja, odmah obavijestiti odrasle.
Mislim da su ovo neka temeljna pravila sigurnog ponašanja na društvenim mrežama za djecu i mlade, a koja će ih zaštititi od cyber zlostavljača.
Odrasli nisu tako često žrtve cyberbullyinga jer su zrele osobe koje se zdravorazumski postavljaju prema društvenim mrežama, dok su djeca i mladi još uvijek u formativnoj fazi te ih je stoga potrebno i nadgledati i biti im savjetodavac.
Zbog toga je veoma važno da se prema djeci i mladima postavimo kao psi čuvari, a možda nam onda ta osobina postane primarna i u stvarnom svijetu.
U tom slučaju bilo bi manje i klasičnog zlostavljanja, a vukovi bi se počeli gristi između sebe.
Do idućeg teksta,